Doberman je rasa pasa koja svojom elegantnom pojavom i zaštitničkim karakterom privlači pažnju ljubitelja pasa širom sveta. Ovi impozantni psi poznati su po svojoj inteligenciji, lojalnosti i neverovatnim sposobnostima u ulozi čuvara. Međutim, pre nego što se odlučite za ovog ljubimca, važno je da saznate sve o njegovim osobinama, potrebama i poreklu. U ovom članku ćete otkriti kako je ovaj pas postao simbol snage i odanosti, kao i korisne savete o pravilnoj nezi, ishrani i dresuri. Hajde da prvo zavirimo u fascinantnu priču o nastanku ove plemenite rase.

Izvor fotografije: elements.envato.com
Poreklo i istorija rase
Doberman, kao rasa, nastao je krajem 19. veka u Nemačkoj. Zasluge za stvaranje ove rase pripadaju Louis-u Dobermannu, porezniku i čuvaru skloništa za pse u gradiću Apolda. Njegov cilj bio je da uzgaji psa koji će ga štititi prilikom naplate poreza i izvršavanja službenih zadataka. Dobermann je tražio psa koji bi bio i snažan čuvar i odan pratilac.
Kako bi postigao idealne osobine, veruje se da je ukrstio nekoliko rasa, među kojima su rotvajler, mančesterski terijer, voklski pinč. Krajnji rezultat bio je pas visoke inteligencije, snažnog tela i izrazitog zaštitničkog instinkta –kakvog danas poznajemo.
Prvobitna verzija dobermana bila je nešto agresivnija i dominantnija nego što je to slučaj danas. Vremenom su uzgajivači radili na balansiranju temperamenta, čineći ovu rasu pogodnijom za porodice i vlasnike koji žele vernog, ali stabilnog psa. Rasa je ubrzo postala popularna širom sveta, posebno u službenim sektorima poput policije, vojske i zaštitarskih službi.
Doberman je zvanično priznat kao rasa 1908. godine, a danas se smatra jednim od najinteligentnijih pasa, što ga čini pogodnim za različite zadatke, od čuvanja imovine do ljubimca u domaćinstvu.
Izgled i fizičke karakteristike
Doberman je pas srednje veličine, poznat po svojoj elegantnoj i atletskoj građi. Njegov izgled odražava snagu, izdržljivost i plemenitost, što ga čini prepoznatljivim na prvi pogled. Prema klasifikaciji FCI spada u II grupu – Pinčeri i Šnauceri.
Veličina i proporcije – razlike između mužjaka i ženki
- Visina: Mužjaci: 68–72 cm; ženke: 63–68 cm.
- Težina: Mužjaci: oko 40–45 kg; ženke: oko 32–35 kg.
- Proporcije: ima kvadratičnu građu, mužjaci imaju širu i masivniju građu dok su ženke elegantnije.
- Glava je snažna, proporcionalna telu, posmatrana odozgo ima oblik tupog klina.Njuška je Dobro razvijena, u skladu sa lobanjskim delom; usne čvrsto priležu uz vilice. Kod crnih pasa nosna pečurka je crna, dok je kod braon pasa nešto svetlija. Oči su srednje veličine, ovalne, tamne boje; kod braon pasa dozvoljen je svetliji ton. Uši su visoko usađene, nošene uspravno. U zemljama gde je kupiranje zabranjeno, nekupirane uši srednje veličine koje naležu na obraze su prihvatljive.
Vrat:
- Dobre dužine, suv, mišićav, uzdiže se od grudnog koša i plećki, blago savijen, nošen uspravno i ponosno.
Telo:
- Greben: Izražen, posebno kod mužjaka, čini najvišu tačku leđne linije.
- Leđa: Kratka, čvrsta, široka i mišićava.
- Sapi: Blago padajuće, dobro zaobljene, sa dobrom muskulaturom.
- Grudni koš: Dužina i dubina u proporcionalnom odnosu; rebra blago zaobljena, grudna kost istaknuta.
Rep:
- Visoko usađen. U zemljama gde je kupiranje zabranjeno, rep ostaje prirodne dužine.
Dlaka:
- Tip: Kratka, čvrsta, gusta, glatko naleže na kožu, bez poddlake.
- Boje: Crna ili tamno braon sa jasno definisanim riđastocrvenim oznakama na njušci, obrazima, grlu, grudima, nogama i ispod repa.
Dobermanova impresivna pojava i skladna građa čine ga jedinstvenim među pasminama, odražavajući njegovu snagu, agilnost i plemenitost.
Dlaka i boje dobermana
Doberman je prepoznatljiv po svojoj kratkoj, gustoj i čvrstoj dlaci koja glatko naleže na kožu. Ova dlaka nema poddlaku, što znači da je prilično jednostavna za održavanje, ali pas nije otporan na ekstremne vremenske uslove. Boje dlake su vrlo specifične i strogo definisane u okviru međunarodnih kinoloških standarda, dok određene varijacije boja nisu priznate i često se ne preporučuju za uzgoj.

Izvor fotografije: elements.envato.com
Priznate boje dlake:
- Crna sa riđastocrvenim oznakama:
- Ova kombinacija je najčešća i jedna od najprepoznatljivijih kod dobermana. Oznake su jasno definisane i pojavljuju se na sledećim mestima: njuška, obraz, grlo, grudni koš, noge i ispod repa.
- Tamno braon (čokoladna) sa rđastocrvenim oznakama:
- Tamno braon dobermani imaju nešto svetliji ton nosa i očiju u poređenju sa crnim primercima, ali oznake su iste kao kod crnih primeraka rase. Ova boja je takođe u potpunosti priznate u kinološkim standardima.
Nepriznate i kontroverzne boje dlake:
- Plava (siva)
- Plavi dobermani se ponekad mogu videti, ali ova boja nije zvanično priznata po FCI standardima. Plavi psi često imaju genetski problem poznat kao alopecija razblažene boje, što dovodi do gubitka dlake i problema sa kožom.
- Isabel (bež, svetlo kremasta boja)
- Ova boja takođe nije priznata standardima. Psi sa ovom bojom često pate od sličnih problema kao plavi dobermani, uključujući kožne bolesti i slab kvalitet dlake.
- Beli – albino doberman
- Beli dobermani su rezultat genetske mutacije (albinizam) i ova boja se ne preporučuje za uzgoj. Psi ove boje imaju povećanu osetljivost na svetlost, probleme sa vidom i čestim zdravstvenim komplikacijama.
Zašto su nepriznate boje problematične?
Nepriznate boje, poput plave, bež ili bele, često su posledica genetskih mutacija koje mogu negativno uticati na zdravlje psa. Ovi psi mogu imati probleme sa dlakom, kožom, imunitetom, kao i kratkotrajan životni vek. Zato je važno birati štenad od proverenih uzgajivača koji se pridržavaju uzgojnih standarda i testiranja na genetske bolesti.
Uši i rep dobermana – prirodni izgled ili kupiranje?
Jedna od najčešćih dilema kada je reč o izgledu dobermana jeste pitanje kupiranja ušiju i repa. Ova praksa je kroz istoriju bila široko rasprostranjena, ali se poslednjih godina sve više dovodi u pitanje zbog etičkih razloga i zabrane u mnogim zemljama.
U Srbiji je kupiranje ušiju i repa kod pasa zakonom zabranjeno.
Pored zakonskih aspekata, važno je napomenuti da kupiranje može imati negativne posledice po zdravlje i dobrobit pasa, uključujući rizik od infekcija, bol i probleme u komunikaciji sa drugim psima.
Temperament i ponašanje dobermana
Doberman je pas izuzetne inteligencije i lojalnosti, što ga čini jednim od najcenjenijih pasa u svetu čuvara i saputnika. Njegov temperament je rezultat pažljivog uzgoja, kroz koji je balansiran snažan zaštitnički instinkt i privrženost porodici.
Osnovne osobine temperamenta:
- Inteligencija:
Nalazi se među najinteligentnijim rasama pasa. Brzo uči nove komande i sposoban je da rešava kompleksne situacije. Zbog svoje inteligencije, ovi psi zahtevaju vlasnika koji će se posvetiti njihovoj mentalnoj stimulaciji kroz trening i razne aktivnosti. - Zaštitnički instinkt:
Izuzetno zaštitnički nastrojeni prema svojoj porodici i teritoriji. Njihova budnost i brzina reakcije čine ih idealnim psima čuvarima. Ipak, uz pravilnu socijalizaciju, mogu razviti prijateljski odnos prema gostima i drugim ljudima. - Privrženost:
Ova rasa je veoma vezana za svoje vlasnike. Dobermani uživaju u bliskom kontaktu i pažnji. Vole da prate vlasnike po kući i da budu uključeni u svakodnevne aktivnosti. - Energičnost:
Ovi pasi su puni energije koji zahtevaju redovnu fizičku aktivnost. Bez dovoljne aktivnosti i vežbanja, može razviti destruktivno ponašanje iz dosade. Preporučuju se dugačke šetnje, trčanje ili aktivnosti poput agiliti takmičenja.
Razlike u temperamentu između mužjaka i ženki dobermana
Mužjaci mogu biti dominantniji i skloniji teritorijalnom ponašanju, posebno ako nisu pravilno socijalizovani. Oni često imaju izraženiji zaštitnički instinkt prema svom prostoru i porodici. Potrebno im je dosledno vođstvo vlasnika kako bi se izbegle moguće konfliktnosti sa drugim psima, posebno mužjacima.
Sa druge strane ženke su generalno poslušnije, lakše se prilagođavaju različitim situacijama i obično su manje sklone dominaciji. Njihova zaštitnička priroda je jednako izražena, ali često pokazuju veću emocionalnu povezanost sa porodicom. Mogu biti osetljivije na promene u okolini, ali su brze u učenju i obično pokazuju bolju kontrolu u stresnim situacijama.
Ponašanje tokom sezone parenja
Mužjaci mogu pokazivati povećanu zainteresovanost za ženke u sezoni parenja, što se može manifestovati kroz nervozu, nemir ili bežanje ako ne žive u kontrolisanom okruženju. Sterilizacija može pomoći u smanjenju ovog ponašanja.
Ženke prolaze kroz periode teranja obično dva puta godišnje. Tokom tog perioda mogu biti razdražljivije ili povučenije. Vlasnici koji ne planiraju uzgoj treba da razmotre sterilizaciju kako bi izbegli potencijalne zdravstvene probleme i neželjene trudnoće.
Pogodnost za određene uloge
Zbog svoje fizičke snage i dominantnog stava, mužjaci se često koriste u profesionalnim ulogama kao što su psi čuvari ili službeni psi u policiji i vojsci. Njihova prisutnost može biti zastrašujuća, što ih čini odličnim za ulogu zaštitnika.
Ženke su poznate po svojoj smirenosti i većoj emocionalnoj povezanosti sa vlasnicima, zbog čega su pogodne kao porodični psi i saputnici. Njihova lakša prilagodljivost i poslušnost olakšavaju rad na socijalizaciji i obuci.
Odluka o izboru – mužjak ili ženka?
Odabir između mužjaka i ženke zavisi od vaših preferencija, načina života i ciljeva. Ako tražite snažnog psa čuvara koji može pokazivati dominantno ponašanje, mužjak može biti bolji izbor. S druge strane, ako želite psa koji je smireniji, manje sklon sukobima i lakše se prilagođava porodici, ženka može biti idealan izbor.
Važno je napomenuti da bez obzira na pol, pravilna socijalizacija, obuka i vođenje psa ključni su faktori za njegovo ponašanje i odnos prema okolini.
Ponašanje prema deci i drugim ljubimcima
Dobermani mogu biti odlični porodični psi, ali se preporučuje oprez kod malih dece. Iako su generalno strpljivi i zaštitnički nastrojeni prema deci, njihova energičnost i veličina mogu predstavljati rizik u igri. Rano upoznavanje i socijalizacija pomažu u razvijanju pozitivnog odnosa sa decom i drugim životinjama.
Dobro socijalizovani doberman se može slagati sa drugim psima, ali može pokazivati dominaciju prema nepoznatim psima, posebno mužjacima. Vlasnici treba da prepoznaju i kontrolišu ovakvo ponašanje kroz dosledan trening.
Dresura i trening dobermana
Dobermani su izuzetno inteligentni i energični psi, što ih čini spremnim i sposobnim za različite vrste treninga. Međutim, njihova visoka energija i zaštitnički instinkt zahtevaju dosledan i pravilan pristup. Bez adekvatne dresure, njihova inteligencija može rezultirati tvrdoglavim ili čak problematičnim ponašanjem.
Zašto je dresura ključna za dobermana?
Zbog svoje prirode, doberman instinktivno želi da zaštiti svoju porodicu i teritoriju. Ako nije pravilno socijalizovan i obučen, može reagovati previše agresivno na nepoznate situacije ili ljude. Vlasnici treba da preuzmu ulogu vođe i da psu pruže jasan i dosledan sistem pravila i nagrada. Ako ne znate kako dresirati psa obratite se onima koji se bave dresurom pasa jer ćete tako pomoći sebi i psu i izbeći nepredviđene pa čak i opasne situacije za sebe i one koji se psu nađu u blizini.
Preporuke za uspešan trening dobermana
- Počnite s osnovama poslušnosti od malih nogu:
- Komande poput „sedi“, „čekaj“ i „dođi“ treba uvesti što ranije.
- Ponavljanjem i nagrađivanjem pozitivnog ponašanja, doberman brzo usvaja osnovne komande.
- Ključne reči u ranoj fazi treninga treba izgovarati jasnim i čvrstim glasom, uz korišćenje pohvala i poslastica.
- Koristite pozitivno pojačanje:
Odlično reaguju na nagrade kao što su pohvale, poslastice ili omiljena igračka. Grubost ili fizičke kazne nisu preporučljive, jer mogu izazvati strah i nepovjerenje.
- Socijalizujte psa:
- Dobermani moraju biti izloženi različitim ljudima, mestima i zvucima već od šteneta.
- Rano upoznavanje sa drugim psima pomaže u prevenciji agresije prema nepoznatim životinjama.
- Vlasnici bi trebalo da organizuju redovne interakcije sa drugim psima u kontrolisanim uslovima.
- Uvedite mentalne i fizičke izazove:
- Dobermani uživaju u zadacima koji zahtevaju razmišljanje, kao što su igre pronalaženja objekata, preskakanje prepreka.
- Fizička aktivnost je takođe neophodna – preporučuju se svakodnevne šetnje, trčanje ili igre poput donošenja loptice.
Koliko aktivnosti je dovoljno?
Doberman zahteva barem 1 do 2 sata fizičke aktivnosti dnevno. Nedostatak aktivnosti može dovesti do problema kao što su dosada, nervoza i destruktivno ponašanje. Osim fizičkih aktivnosti, važno je uključiti i mentalne zadatke kako bi se pas osećao ispunjeno.
Napredni nivoi treninga
Dobermani su pogodni i za napredne vrste obuke, uključujući:
- Trening za čuvare:
Dobermani se prirodno ističu u zaštitničkim zadacima, ali ovakva obuka treba da bude vođena profesionalcem kako bi se izbeglo prekomerno agresivno ponašanje. - Sportski treninzi:
Takmičenja u spotskim disciplinama omogućavaju psu da razvije brzinu, koordinaciju i poslušnost, dok istovremeno troši višak energije.
Najčešće greške u dresuri dobermana
- Nedoslednost u pravilima: Ako vlasnici nisu dosledni u komuniciranju pravila, pas može postati zbunjen i nesiguran u svom ponašanju.
- Ignorisanje socijalizacije: Psi koji nisu izloženi različitim ljudima i situacijama mogu razviti strah ili agresiju prema nepoznatim stvarima.
- Premalo aktivnosti: Dobermani koji ne dobiju dovoljno fizičke stimulacije često postaju destruktivni i hiperaktivni.
Dresura dobermana zahteva vreme, posvećenost i doslednost, ali rezultati su vredni truda. Pravilno treniran i socijalizovan doberman postaje izuzetno veran, pouzdan i poslušan pas, koji će rado pratiti svog vlasnika kroz razne aktivnosti.
Zdravstveni problemi i očekivani životni vek dobermana
Dobermani su snažni i aktivni psi, ali, kao i sve rase, skloni su određenim genetski povezanim zdravstvenim problemima. Poznavanje tih rizika i redovne veterinarske kontrole ključni su za održavanje njihovog zdravlja i dugovečnosti.

Izvor fotografije: elements.envato.com
Prosečan životni vek dobermana
Dobermani žive između 10 i 13 godina, uz pravilnu negu i pažnju. Naravno, ovaj raspon može varirati u zavisnosti od genetike, kvaliteta ishrane, fizičke aktivnosti i redovnog zdravstvenog nadzora. Vlasnici koji preduzimaju preventivne mere imaju veće šanse da njihov pas doživi starost u dobrom zdravlju.
Najčešći zdravstveni problemi kod dobermana
- Dilatacija i torzija želuca :
- Ovaj problem predstavlja hitno i potencijalno smrtonosno stanje. Kod dilatacije dolazi do naduvavanja želuca gasom, što može uzrokovati torziju (uvrtanje želuca) i prekid dotoka krvi.
- Simptomi uključuju: otežano disanje, nadut stomak, nemir i povraćanje koje ne donosi olakšanje.
- Preventivne mere uključuju hranjenje psa u manjim obrocima tokom dana, izbegavanje intenzivne aktivnosti neposredno nakon jela i podizanje posude za hranu.
- Dilatacija kardiomiopatija :
- Ovo je jedan od najozbiljnijih zdravstvenih problema kod dobermana. Reč je o srčanoj bolesti kod koje srčani mišić slabi i gubi sposobnost da efikasno pumpa krv.
- Simptomi uključuju: slabost, nesvesticu, otežano disanje i smanjenu izdržljivost.
- Redovne veterinarske kontrole, uključujući ultrazvuk srca i EKG, mogu pomoći u ranom otkrivanju i lečenju ovog stanja.
- Von Vilebrandova bolest:
- Ovo je genetski poremećaj koagulacije krvi koji se javlja kod nekih dobermana. Psi sa ovim problemom imaju poteškoće sa zaustavljanjem krvarenja nakon povrede.
- Veterinarski testovi mogu identifikovati ovu bolest kod mladih pasa, a lečenje može uključivati posebne lekove ili mere predostrožnosti tokom operacija.
- Hipotireoza:
- Hipotireoza nastaje kada štitna žlezda ne proizvodi dovoljno hormona. To može dovesti do simptoma poput umora, povećanja telesne mase, opadanja dlake i problema sa kožom.
- Redovne krvne analize pomažu u ranom otkrivanju i lečenju ovog stanja kroz terapiju hormonima.
- Problemi sa kičmom (Wobblerov sindrom):
- Ovaj poremećaj utiče na kičmenu moždinu i može izazvati probleme sa hodanjem, koordinacijom i ravnotežom.
- Rano prepoznavanje simptoma i intervencija mogu poboljšati kvalitet života psa.
Preventivne mere za održavanje zdravlja dobermana
- Redovne posete veterinaru:
- Preporučuju se godišnji pregledi koji uključuju krvne testove, ultrazvuk srca i kontrolu hormona štitne žlezde.
- Pravilna ishrana:
- Uravnotežena ishrana bogata kvalitetnim proteinima i esencijalnim hranljivim materijama pomaže u očuvanju opšteg zdravlja psa. Takođe, važno je obratiti pažnju na količinu hrane kako bi se sprečila gojaznost.
- Fizička aktivnost:
- Redovne šetnje, trčanje i mentalne igre pomažu u održavanju zdrave težine i kondicije psa.
- Genetsko testiranje:
- Prilikom kupovine šteneta, preporučuje se da se informišete o zdravstvenoj istoriji roditelja i da proverite da li su testirani na najčešće genetske bolesti.
Važnost prevencije
Zdravlje vašeg dobermana direktno zavisi od preventivnih mera koje preduzimate. Vlasnici koji pružaju svom psu kvalitetnu ishranu, redovne zdravstvene kontrole i adekvatnu aktivnost, mogu znatno smanjiti rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema. Takođe, rano prepoznavanje simptoma bolesti omogućava pravovremenu intervenciju i poboljšava šanse za uspešno lečenje.
Nega i ishrana dobermana
Doberman je pas koji, iako ima kratku i gustu dlaku, zahteva redovnu negu i pravilnu ishranu kako bi ostao zdrav, snažan i vitalan. Pravilno održavanje higijene i odgovarajuća ishrana ne samo da poboljšavaju njegov izgled, već i smanjuju rizik od zdravstvenih problema.
Nega dlake i higijena dobermana
Doberman ima kratku dlaku koja glatko naleže na kožu, bez poddlake. Ovakva dlaka je relativno jednostavna za održavanje, ali pas nije otporan na ekstremne vremenske uslove, posebno hladnoću.
Saveti za negu dlake:
- Redovno četkanje:
- Iako dobermani nemaju dugu dlaku, četkanje jednom do dva puta nedeljno pomaže da se ukloni mrtva dlaka i poboljša cirkulacija kože.
- Koristite gumenu četku ili rukavicu za kratkodlake pse kako biste stimulisali prirodnu proizvodnju ulja na koži.
- Kupanje:
- Dobermani ne zahtevaju često kupanje – dovoljno je kupati ih svakih 6 do 8 nedelja ili po potrebi. Previše čestih kupanja može isušiti kožu i izazvati iritacije.
- Koristite blage šampone namenjene psima kako biste zaštitili prirodnu ravnotežu kože.
- Održavanje ušiju:
- Uši su osetljive na infekcije, posebno ako nisu kupirane. Redovno proveravajte i čistite uši blagim sredstvom preporučenim od strane veterinara.
- Nega noktiju:
- Nokte je potrebno redovno seći kako bi se sprečilo prekomerno trošenje ili povrede. Ako pas provodi dosta vremena na tvrdoj podlozi, nokti će se delimično sami trošiti.
- Održavanje zuba:
- Zubna higijena je važna kako bi se izbegli problemi sa plakom i upalama desni. Redovno četkanje zuba ili upotreba zubnih poslastica pomaže u očuvanju zdravlja zuba.
Ishrana dobermana
Dobermani su aktivni psi sa velikim potrebama za energijom i hranljivim materijama. Pravilno izbalansirana ishrana igra ključnu ulogu u njihovom zdravlju i izdržljivosti.
Šta uključiti u ishranu:
- Kvalitetni proteini:
- Proteini su osnovni gradivni elementi mišića. Preporučuje se da ishrana dobermana sadrži visok procenat kvalitetnog mesa (npr. piletina, govedina, riba).
- Esencijalne masti:
- Masti su važan izvor energije i doprinose zdravlju kože i dlake. Omega-3 i omega-6 masne kiseline pomažu u održavanju sjaja dlake i smanjenju upalnih procesa.
- Ugljeni hidrati:
- Iako nisu glavni izvor energije, ugljeni hidrati iz povrća i celih žitarica (poput ovsa ili smeđeg pirinča) pružaju potrebna vlakna za zdravlje digestivnog sistema.
- Vitamini i minerali:
- Vitamini A, D, E i C, kao i minerali poput kalcijuma i cinka, doprinose jačanju kostiju, imunog sistema i opšteg zdravlja psa.
Na našem sajtu Happy dog club naći ćete veliki izbor hrana za pse.
Koliko i kako hraniti dobermana:
Preporučuje se podela dnevne količine hrane na dva obroka – jedan ujutru i jedan uveče, kako bi se smanjio rizik od dilatacije želuca (naduvavanja).
Količina hrane zavisi od starosti, težine i nivoa aktivnosti psa. Na pakovanjima komercijalne hrane obično su navedene preporučene količine u zavisnosti od ovih faktora.
Domaća ili komercijalna hrana:
Vlasnici mogu birati između visokokvalitetne komercijalne hrane – granule za pse ili domaće ishrane uz konsultaciju sa veterinarom. Ukoliko se odlučite za domaću ishranu, važno je osigurati da pas dobija sve potrebne hranljive materije u pravim proporcijama.
Šta izbegavati u ishrani:
- Ostaci sa stola:
Ostaci ljudske hrane često sadrže začine, so i masnoće koje mogu biti štetne za pse. - Čokolada i slatkiši:
Čokolada je toksična za pse zbog teobromina, supstance koja može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući srčane aritmije i trovanje. - Kosti koje se lome:
Kuvane kosti, posebno pileće, lako se lome i mogu izazvati povrede usta, grla ili creva.
Dodaci ishrani – da li su potrebni?
U većini slučajeva, psi koji se hrane kvalitetnom hranom ne zahtevaju dodatke. Međutim, u zavisnosti od zdravstvenog stanja psa, veterinar može preporučiti dodatke kao što su glukozamin (za zglobove) ili suplementi omega-3 masnih kiselina.
Pravilna nega i ishrana su ključni za zdrav i dug život vašeg dobermana. Redovno održavanje higijene, kvalitetna ishrana i redovne posete veterinaru doprinose očuvanju sjaja dlake, zdrave težine i vitalnosti psa. Posvetite pažnju ovim aspektima kako bi vaš doberman bio srećan i zdrav član vaše porodice.
Cena i kupovina dobermana u Srbiji
Kupovina dobermana je ozbiljna odluka koja zahteva pažljivo razmatranje kako bi se obezbedio zdrav i kvalitetan pas..

Izvor fotografije: elements.envato.com
Prosečna cena štenaca dobermana u Srbiji
Cena štenaca dobermana u Srbiji zavisi od više faktora, uključujući poreklo psa, zdravstveno stanje, pedigre roditelja i ugled uzgajivača.
Cena štenaca iz registrovanih odgajivačnica, koji imaju FCI rodovnik (pedigre), obično se kreće između 500 i 1000 evra. Ovi štenci dolaze sa dokumentacijom koja potvrđuje njihovo poreklo i zdravlje.
Na tržištu se mogu pronaći i štenci bez pedigrea po cenama između 200 i 400 evra, ali ovakvi psi često nisu provereni na genetske bolesti, što može predstavljati rizik za buduće vlasnike.
Faktori koji utiču na cenu:
- Ugled uzgajivača
- Takmičarski uspesi roditelja štenaca
- Da li su roditelji testirani na genetske bolesti (npr. kardiomiopatija)
- Starost i vakcinacija šteneta
Na šta obratiti pažnju prilikom kupovine dobermana
Kupovina šteneta je važan korak, pa je neophodno temeljno proveriti uzgajivača i štene. Evo nekoliko ključnih stvari na koje treba obratiti pažnju:
- Poreklo i pedigre:
- Proverite da li uzgajivač poseduje FCI rodovnik za roditelje šteneta. Pedigre pruža informacije o genetskoj liniji i smanjuje rizik od naslednih bolesti.
- Izbegavajte kupovinu štenaca od neproverenih prodavaca na oglasima koji ne mogu da pruže dokaz o poreklu psa.
- Zdravstveni pregledi:
- Uzgajivač treba da pruži dokaze o zdravstvenim pregledima roditelja, uključujući testove na kardiomiopatiju, Von Vilebrandovu bolest i hipotireozu.
- Štene treba da bude vakcinisano i očišćeno od parazita pre kupovine.
- Uslovi u odgajivačnici:
- Posetite uzgajivačnicu kako biste se uverili da štenci odrastaju u zdravim i čistim uslovima. Psi koji odrastaju u lošim higijenskim uslovima mogu imati problema sa zdravljem i ponašanjem.
- Socijalizacija šteneta:
- Dobro socijalizovano štene je već u ranoj fazi naviknuto na ljude, zvuke i druge pse. Uzgajivači koji provode vreme s mladuncima pomažu u razvoju stabilnog i uravnoteženog temperamenta.
- Posmatrajte ponašanje šteneta – zdravo štene bi trebalo da bude radoznalo, aktivno i da ne pokazuje znake straha ili agresije.
- Dogovor i ugovor:
- Ozbiljni uzgajivači nude kupoprodajni ugovor koji jasno definiše prava i obaveze obe strane. Ugovor može uključivati informacije o zdravlju psa, mogućnost vraćanja psa u slučaju problema i obavezu sterilizacije u određenim slučajevima.
- Izbegavajte nelegalne uzgajivače:
- „Šverc“ pasa i nelegalne odgajivačnice često nude jeftine štence koji nisu pravilno uzgajani ni vakcinisani. Takvi psi mogu imati ozbiljne zdravstvene i socijalne probleme.

Izvor fotografije: elements.envato.com
Saveti za buduće vlasnike
- Ne žurite sa odlukom: Pre nego što se odlučite za kupovinu, istražite različite odgajivačnice i razgovarajte sa više uzgajivača kako biste dobili najbolje informacije.
- Pripremite se za troškove: Osim početne cene šteneta, imajte na umu i dodatne troškove, kao što su veterinarski pregledi, hrana, oprema i obuka.
- Razmotrite usvajanje: Ako niste isključivo zainteresovani za štene sa pedigreom, možete razmotriti i usvajanje odraslog dobermana iz azila ili organizacija za spasavanje pasa.
Cena i kvalitet šteneta dobermana u Srbiji mogu značajno varirati u zavisnosti od porekla i ugleda uzgajivača. Pravilna priprema i informisanost ključni su za donošenje prave odluke. Kupovina psa treba da bude odgovoran proces koji osigurava da dobijete zdravog i socijalizovanog ljubimca koji će postati veran član vaše porodice.
Da li je doberman pravi izbor za vas?
Pre nego što se odlučite za dobermana, važno je da razmotrite njegove ključne osobine i da li se one uklapaju u vaš način života.
Idealan za ljude koji su spremni da se posvete njegovoj nezi, treningu i socijalizaciji.
Preporuke za različite tipove vlasnika
1. Aktivne porodice:
Doberman može biti odličan porodični pas za aktivne porodice koje mogu pružiti dovoljno vremena za šetnje, igre i trening. On uživa u društvu porodice i može biti zaštitnički nastrojen prema deci.
- Preporuka: Rano upoznavanje psa sa decom i obuka za osnovne komande pomaže u stvaranju stabilnog odnosa.
2. Vlasnici koji traže psa čuvara:
Zahvaljujući zaštitničkom instinktu i budnom karakteru, dobermani su idealni za ljude koji žele psa čuvara. Njihova prisutnost i brzina reakcije čine ih pouzdanim ulogom u zaštiti domaćinstva ili imovine.
- Preporuka: Profesionalna obuka za čuvanje može dodatno razviti njihove sposobnosti, ali vlasnici moraju obratiti pažnju na pravilnu socijalizaciju kako bi izbegli preteranu agresivnost prema nepoznatim osobama.
3. Iskusni vlasnici pasa:
Doberman nije preporučljiv za ljude koji nemaju iskustva sa psima. Njegova snaga, energija i inteligencija zahtevaju vlasnika koji zna kako da dosledno postavi pravila i pruži vođstvo. Neiskusni vlasnici mogu se suočiti sa problemima u ponašanju ako ne obezbede odgovarajuću strukturu i trening.
4. Ljudi koji često nisu kod kuće:
Doberman nije idealan za ljude koji provode mnogo vremena van kuće. Ova rasa teško podnosi dugotrajnu samoću i može razviti anksioznost zbog odvajanja, što vodi ka destruktivnom ponašanju.
Da li doberman odgovara vašem načinu života?
Pre nego što se odlučite za dobermana, postavite sebi sledeća pitanja:
- Da li imate dovoljno vremena za svakodnevne šetnje, treninge i igru?
- Da li možete da obezbedite dosledan trening i vođstvo?
- Da li ste spremni na potencijalne izazove u vezi sa zdravljem i socijalizacijom psa?
- Da li tražite psa koji će biti i pratilac i čuvar?
Ako na ova pitanja odgovarate potvrdno, doberman može biti savršen ljubimac za vas. Ipak, ako smatrate da ne možete ispuniti sve potrebe ove rase, možda bi bilo bolje da razmislite o psu koji ima niže zahteve za aktivnošću i treningom.
Doberman je pas koji pruža neverovatnu lojalnost, zaštitu i druženje onima koji su spremni da mu posvete dovoljno pažnje i vremena. Sa pravilnim treningom i brigom, doberman postaje izuzetno veran i stabilan ljubimac, savršen za aktivne porodice i ljude kojima je potrebna zaštita doma. Pre nego što donesete odluku, procenite svoje mogućnosti i obezbedite da pas raste u sigurnom i ljubavnom okruženju.
Koje su rase slične Dobermanu?
Doberman je pas koji se često upoređuje sa drugim rasama sličnog izgleda i namene, kao što su pinčeri, rotvajleri i belgijski ovčari. Ove rase dele slične osobine kao što su inteligencija, zaštitnički instinkt i snaga, ali postoje razlike u veličini, temperamentu i potrebama za aktivnošću.
Kako se Doberman upoređuje sa Pinčerom?
Iako mnogi misle da su doberman i nemački pinčer bliski rođaci, razlike između ovih rasa su velike, posebno kada je reč o veličini i temperamentu.
Sličnosti:
- Obe rase imaju kratku, glatku dlaku i vitku, mišićavu građu.
- Pinčeri i dobermani su inteligentni psi, ali zahtevaju dosledan trening.
- Obe rase mogu biti odlični čuvari, iako doberman ima jače izražen zaštitnički instinkt.
Razlike:
- Veličina: Nemački pinčer je znatno manji, obično visok između 45 i 50 cm i težak oko 15-20 kg, dok je doberman visine od 63 do 72 cm i težine do 45 kg.
- Temperament: Pinčeri su živahni i tvrdoglavi psi sa izraženom energijom, dok dobermani imaju ozbiljniji i fokusiraniji pristup zadacima. Dobermani su lakše vođeni kroz trening zbog svoje smirenosti u radu.
- Potrebe za aktivnošću: Iako su obe rase aktivne, pinčeri zahtevaju više kraćih, intenzivnih aktivnosti, dok doberman preferira duže šetnje ili trčanje.
Koji je bolji za vas?
Ako tražite manjeg psa koji je energičan i radoznao, pinčer može biti bolji izbor. Za one koji žele većeg psa čuvara sa snažnim zaštitničkim instinktom, doberman je idealna opcija.
Da li je Rotvajler bolji izbor od Dobermana?
Rotvajler i doberman su dve rase koje se često koriste kao psi čuvari i imaju slične karakteristike, ali postoje značajne razlike koje mogu uticati na vaš izbor.
Sličnosti:
- Obe rase su poznate po svojoj lojalnosti, zaštitničkom instinktu i inteligenciji.
- Rotvajleri i dobermani su sposobni da obavljaju uloge pasa čuvara, uz pravilnu obuku i socijalizaciju.
- Obe rase zahtevaju redovan trening i pažnju vlasnika.
Razlike:
- Veličina i građa:
Rotvajleri su krupniji i snažniji, sa težinom koja može dostići i 60 kg, dok je doberman lakše građe, ali agilniji. Rotvajler ima gustu dlaku sa poddlakom, što ga čini otpornijim na hladnoću, dok doberman ima kratku dlaku bez poddlake i osetljiviji je na niske temperature. - Temperament:
Rotvajleri su smireniji i staloženiji psi koji često deluju oprezno i rezervisano prema nepoznatima. Dobermani su energičniji, brže reaguju na stimuluse i imaju izraženiju potrebu za fizičkom aktivnošću.
Primer: Rotvajleri često preferiraju da prvo procene situaciju pre nego što reaguju, dok dobermani reaguju instinktivno i brže. - Potrebe za aktivnošću:
Dobermanima je potrebno više kretanja i fizičkih izazova kako bi ostali zadovoljni, dok rotvajleri mogu biti mirniji i manje zahtevni kada su u pitanju duže šetnje ili trčanje.
Koji je bolji za vas?
Ako živite u hladnijim krajevima ili želite snažnog i staloženog čuvara, rotvajler može biti bolji izbor. Doberman je bolji za vlasnike koji traže agilnog i energičnog psa spremnog za redovne fizičke i mentalne izazove.
Belgijski ovčar (Malinoa) kao alternativa
Belgijski ovčari su još jedna rasa koja ima sličnosti sa dobermanima u smislu inteligencije i potrebe za radom. Malinoa je izuzetno aktivan i brz pas, idealan za ljude koji se bave sportskim treninzima pasa.
Poređenje:
- Belgijski ovčar ima sličan nivo energije kao doberman, ali može biti još zahtevniji kada su u pitanju mentalni izazovi.
- Malinoa je često koristi u policijskim i vojnim operacijama zbog svoje brzine i sposobnosti za učenje.
Česta pitanja (FAQ)
Koliko dugo žive dobermani?
Dobermani obično žive između 10 i 13 godina, u zavisnosti od genetike, načina života, kvaliteta ishrane i zdravstvene nege. Redovne veterinarske kontrole, pravilna ishrana i dovoljna fizička aktivnost mogu produžiti njihov životni vek. Ipak, dobermani su skloni nekim zdravstvenim problemima poput srčane dilatacione kardiomiopatije, što može negativno uticati na njihovu dugovečnost.
Da li su dobermani agresivni?
Dobermani nisu prirodno agresivni psi, ali njihov snažan zaštitnički instinkt može izazvati oprez prema nepoznatim osobama i situacijama.
Važno je napomenuti da vlasnici koji zanemaruju socijalizaciju ili koriste metode grube obuke mogu izazvati problematično ponašanje kod ove rase. Ključ je u doslednom, pozitivnom treningu i pravilnom vođenju.
Da li su dobermani dobri porodični psi?
Da, dobermani mogu biti odlični porodični psi ako su pravilno socijalizovani i obučeni. Vole da budu deo porodičnih aktivnosti i često se vezuju za sve članove porodice. Posebno su zaštitnički nastrojeni prema deci, ali zbog svoje energičnosti i veličine, važno je naučiti decu kako da pravilno komuniciraju sa psom.
Koliko vežbanja je potrebno dobermanu?
Dobermani su veoma energični psi i zahtevaju najmanje 60 do 90 minuta fizičke aktivnosti dnevno.
Da li je teško trenirati dobermana?
Veoma inteligentni i brzo uče, ali zbog njihove snažne volje i osetljivosti na emocije vlasnika, dresura mora biti dosledna i vođena pozitivnim pristupom. Grubost i kazne nisu preporučljive, jer mogu izazvati strah ili nepovjerenje kod psa. Vlasnici koji ulažu vreme u trening obično dobijaju poslušnog i pouzdanog psa.
Koliko često treba kupati dobermana?
Dobermani se ne moraju često kupati – dovoljno je kupanje na svakih 6 do 8 nedelja ili po potrebi. Njihova kratka dlaka ne zahteva puno održavanja, ali je važno redovno ih četkati kako bi se uklonila mrtva dlaka i poboljšala cirkulacija kože.
Da li su dobermani osetljivi na hladnoću?
Zbog kratke dlake i nedostatka poddlake, dobermani su osetljivi na niske temperature. Tokom hladnih dana, preporučuje se da pas ne provodi previše vremena napolju bez zaštite, kao što je topla odeća za pse.
Da li dobermani dobro podnose samoću?
Ne vole da budu sami duže vreme.
Zaključak
Doberman je izuzetno inteligentan, lojalan i snažan pas, savršen za aktivne vlasnike koji mogu da mu pruže dovoljno pažnje, treninga i fizičke aktivnosti. Njegova zaštitnička priroda čini ga odličnim psom čuvarom, dok ga privrženost porodici svrstava među najvernije saputnike. Međutim, doberman zahteva odgovornost – pravilna socijalizacija, redovne veterinarske kontrole i adekvatna ishrana ključni su za njegov dug i zdrav život.
Ukoliko razmišljate o kupovini ili već imate dobermana, osigurajte mu najbolje uslove za rast i razvoj. Redovno održavajte higijenu, pružajte mu raznovrsne aktivnosti i posvetite mu pažnju kako biste imali srećnog i zadovoljnog psa.